Moj internet dnevnik
umjetnost borenja
Aikido
Nema zapisa.
Brojač posjeta
14851
Blog
utorak, siječanj 29, 2008
Često se uhvatim kako na treningu pokažem neki princip bacanja, kretnje ili imobilizacije o kojem razmišljam satima.
Dugo vremena nailazim na problem kako pokazati i naučiti ljude pokretu ili kompoziciji pokreta kako im približiti nešto
 tako jednostavno i razumljivo mom tijelu  ali ne i mom umu.
Čitam, tražim u iskustvima drugih, razgovaram i iskušavam. Nigdje ne mogu naći odgovor. I kada najzad dođem do riječi
i pojmova koji mogu pomaknuti znanje prema višim nivoima, kada u samo jednom treningu uspijem izreći sve ono što
me danima mučilo i vidim napredak kod učenika -  tada počnem nalaziti svuda istu temu, svuda na  internetu počnu
razglabati iste probleme. kao ukleti Holandez udaram u pojmove iz moje glave od pera ljudi koji nisu moji učenici i nisu bili na mojim treninzima.
Pa gdje ste bili dva dana prije da mi olakšate put !
Ovako kao da imam sjenu ...kao  da čujem jeku...počinjem vjerovati u Déjà vu

Ili ipak...
kokoro arata ni koto ni atare
umjetnost-borenja @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 28, 2008

Prije desetak godina sam se zainteresirao za tehničke i taktičke pojmove u borilačkim vještinama. Nisam to počeo zbog poduke već zbog sebe, da meni bude lakše.  Tako sam tražeći po raznim izvorima pokušao naći pojmove KUZUSHI, TSUKURI i  KAKE - osnovne pojmove u judu.
Ti pojmovi još iz starog Japana koje je Jigoro Kano tako vješto inkorporirao u svaku tehniku nisam nikada čuo u aikido-u. Bilo mi je čudno  jer kuzushi je toliko naglašen. Na svim seminarima , kod svih velikih majstora - nigdje objašnjenja o neravnoteži kao esencijalnoj srži tehnike.  Tek unjednoj jako staroj knjizi za koju mislim da je u vlasništvu tek 5-6 ljudi na području bivše Jugoslavije postoji kratko objašnjenje.
"Neravnoteža u aikido-u je završni segment, sama sebi smisao. Ono što je u judu bacanje u aikido-u je neravnoteža".

Razvijajući judo pojam Kuzushi ( jer to je uglavnom judo-jujutsu pojam mada postoji izražen i u nekim drugim školama  ) shvatio sam da tsukuri ili ulazak nastupa istovremeno kad i tsukuri i kake ( ilii zvršenje) je samo posljedica našeg djelovanja za razliku od judo načina kada kuzushi omogućava  tsukuri da bi nastupio kake.
Nekima se to čini prekomplicirano, ali osnovna razlika juda i aikdo-a je upravo u činjenici da u judu slijed je jasan koliko god brzo bio izveden - KUZUSHI, TSUKURI i  KAKE -  dok  u aikido-u je kuzushi i tsukuri i kake tako da se briše razlika između njih te ostaje samo kuzushi.
Žao mi je što nijedan od učitelja aikido-a sa ovog područja nije nikada dublje ušao u pojam taktičke rasčlambe jer olakšava poduku i što se svaki moj učenik lako prepozna jer govori o pojmu kuzushi jer time olakšavate početniku da traži bitno.

Čak smatram da kada kod učnika iz aikido-a vidite da radi
KUZUSHI, TSUKURI i  KAKE  principe - tada radi loš aikido. Jer ukoliko je sve u aikido-u rečeno kroz tehnike kokyu nage - bacanja dahom tada shvatite da nema poslije kuzushija  ničeg više - Tsukuri i kake traže kontrolu aikido je vođenje, a ne kontrola.
pokušavajući izvršiti tsukuri ikake vi dajete drugim napadačima vremena da vas zaskoče kao i prihvačate borbu sa svojim protivnikom. Kake se događa jer je kuzushi u biti tsukuri - neravnoteža je nastala jer ste ušli.
Slijed tehnika juda ( koje su vrlo učinkovite ali se zasnivaju na drugim principima ) je da kontrolirate smjer kretanja i pokušavate ga baciti,

Zašto je to onda razlika od aikido-a ? Aikido ne baca, to je slijed događaja i protivnik pada . Bacanje je fizički rad i dizanje protivnika koji judo tako dobro radi. Pad je sličan trenutku dok trčite i spotaknete se te zbog kretanja i inercije počnete let.

Rad na kuzushiju je nažalost postao pečat mene i moje "škole" ( često previše poistovječene sa mojim treninzima juda i jujutsu-a), odmah se prepozna tko je učio kod mene jer nažalost ne postoji nitko tko je pokušao sam doći do toga, ali me strah da će utjecaj jake škole juda vratiti pojam kuzushija u okvire juda u slijed
KUZUSHI, TSUKURI i  KAKE - kojem nikako ne pripada.
Kuzushi u aikido-u je sve, ono je kraj, kada protivnik ne može naći seika no tanden, centar ravnoteže i to u psihičkom obliku narušava svoj fizički integritet i čini pokrete iz straha za ravnotežu koji i stvarno dovode do pada. To se postiže vođenjem ne kontrolom kao u judu. U judu kontrolom smjera kretnje ruku i nogu dovodimo do kuzushija koji omogučava ulazak ili tsukuri da završimo tj. izvedemo kake.
Domo arigato.


umjetnost-borenja @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2007
Aikidoka je kao vrlo zapaljiva tekućina kojoj treba katalizator da plane. A taj katalizator je stvarna opasnost.
 Trening služi da se aikidoka razvije u plamen koji u svom vrtlogu odbaci sve oko sebe.

Jer ta eksplozija mora u sebi imati snagu da razara snagu da obavije, snagu da zaobiđe najčvršće dijelove i dođe do centra opasnosti, seikan tanden (tan tien) onoga koji nas je doveo u opasnost.

Aikido je mačevanje bez mača.

Čovjek sa oružjem je discipliniran, miran i lišen ega - jer je opasan.

No najviše on šuti i odgovoran je za svoje postupke,

Jer nakon eksplozije ostaju povrijeđeni.

Tome služi  trening.


umjetnost-borenja @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Moj najveći učitelj je čudan čovjek. Čutljiv , nerazumljiv. Ali strašan u tehnikama. Istražuje čudna mjesta ljudskog uma. Posvađao sam se s njime više puta. Otišao. Vratio se. Nisam se slagao s njime.

Ali danas ga shvaćam. Žao mi je za svaku grubu riječ. Jer bio je u pravu. I naučio me puno toga.
Mada mi se nije sviđalo. Ali lijek ne mora biti ugodna okusa.
umjetnost-borenja @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Dojo je hram ratničkog uma.

Mjesto discipline i razvoja sebe.

Obično je to mjesto koje je razvio i sagradio neki učitelj.

Ostali dolaze i tu nalaze mir. Ukolio misle da su prerasli to mjesto - odlaze.

Oni koji su u pravu i narasali dovoljno - otvore svoj dom. Svoj dojo.

Ostali odu kod drugog učitelja.

Danas je ponuda velika. Zašto bi se trudili. Ako Vam se nešto ne sviđa - promijenite mjesto.


umjetnost-borenja @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 7, 2007
Mnogi misle da je aikido bez koristi u realnom svijetu. aravno, da sve ovisi o samom ratniku. No realan svijet i realan napad znaće apsolutnoodsustvo pravila i predviđanja - zato kako se spremiti za takvu situaciju.
Jedan je put npr. krav maga - ponavljanje istog rješenja do instiktivnih pokreta , rješenja koje može odgovoriti na više različitih napada, agresivna protuofenziva i probijanje. To je kratki put.
Druga je mogućnost aikido način. Spremiti um i tijelo da rade instiktivno, kreativno i harmonično. I zbog mijenjanja ustroja samog tijela taj put je dug.
Ovisno da li trebate odmah samoobranu ili želite promijeniti sebe  birate put.

Postoji još jedna zabluda. Mnoge vještinje i sportovi pa i kontaktni imaju mišljenje da su realni jer su kao naviknuti. Nikad ali zaista nikad se ne možete naučiti na grub i bezobziran napad nekog agresivca i nikad se ne može tvrditi kako čete reagirati u tome samo zahvaljujući sportskom treningu. Jer u sportu se ne tolerira ubojiti bijes i u sportu se uvijek sve odvija u predvidljivoj okolini - ring i tatami npr. Sudac uvijek postoji a emocije su sasvim drugačiji nego na ulici.

Zato instiktivna priprema u treninzima sa iznenadnim, neočekivanim obratima donosi vrlo dobru pripremu za realnu situaciju.
umjetnost-borenja @ 16:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007
Nabavio sam čudnu kuglu. Kao stara topovska kugla sa drškom , najviše sliči Kvisku. Preporučio mi je jedan poznanik, Izraelac. Kaže super je za borilačke. A njemu se  treba vjerovati.   Štoviše, pokazao mi je neke vježbe, neke sam našao preko neta, i krenuo ja.
Nakao svih godina vježbanja, sa tijelom - vlastitim i tuđim, nakon raznih teretana  - oduševio sam se sa Kviskom. Snaga, znoj, muka. Nakon mjesec dana, i osnovnih vježbi, otkrivam čudne djelove tijela. Zato preporuka. Probajte Kettlebell.
umjetnost-borenja @ 03:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007
Kako je lijepo vidjeti da nekim danom poraste popularnost za 1300 %. Nekako znaš da se nešto dogodilo i da svi čekaju tvoju reakciju.
umjetnost-borenja @ 00:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 14, 2007
Prakticiraj - ne podučavaj
potraži u sebi ono što voliš i to radi
okružiti će te ljudi koje vole isto što i ti
nađi sebe i ne brini
okružiti će te oni koje isto to vole
ostali - neka si nađu svoj put
tebe neka samo brine da ti ne smetaju na tvom putu
radi i voli one koji to čine sa tobom
ostali - neka si nađu svoj put
negdje drugdje
prakticiraj - ne podučavaj
svi će učiti od tebe

Domo arigato Sensei
umjetnost-borenja @ 04:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Ratnik. Krupna riječ. Mnogi se busaju u prsa dok uzvikuju tu riječ. Ja = ratnik. Ja = aikido.

Za mene aikido nije ljubaznost.  Put ljubavi i mira. Zdravlja. Jer  sreo sam mnoge ljude koji nikada nisu znali aikido a sve su to imali. Uostalom takve stvari idu vježbati  uglavnom dvije vrste ljudi : oni koji to nemaju  a htjeli bi  te oni koji sa tim riječima prikrivaju bojažljivost.

Aikido je ljubazan i put ljubavi ako uzmemo što su ratnici prije radili ljudima npr. u daito ryu.

Za mene je aikido čast, obaveza i rad sa drugima.

Aikido je budo. Ratnički put na zasada starog ali i romansiranog Japana. Idealizirana slika svijeta. Pokušavamo biti savršen ratnik. Možemo ubiti ili osakatiti napadača ali trudimo se naučiti da ne moramo. I tražeći savršenstvo postajemo sve bolji u tehničkom izvođenju kao i sve bolji u snalaženju na iznenadnu situaciju, reagiramo brže i učinkovitije...

No to je i dalje učinkovita, ubojita i eksplozivna ratnička vještina protiv jednog ili više napadača  i tu činjenicu ne smijemo zaboraviti.

Koliko smo puta bili svjedoci da djeca koja su dobila sve u životu su loša, bez stvarne ljudske vrijednosti.

A djeca koja su u životu imala probleme, zamke i teškoće uz samo malo pomoći postaju pravi cvijet humanog društva.

Zato tehnike koje studiramo, koje činimo sve boljima ne smiju biti učinjene na aikidokama, ljudima koji se sami bacaju, koji nas drže na ramenu dok lete zrakom uz veliki prasak u padu.
 
tehnike moraju biti učinjene na brzom, žestokom napadaču koji se pokušava prilagoditi, zadati još jedan udarac, još jednu fintu koji se ponaša sa namjerom - aikidoka postaje kada se želi zaštititi od povreda nakon učinjene  tehnike nikako ne prije.

Mi kao tori donosimo mir, mi pacificiramo našeg napadača.Zato je aikido lijep.
umjetnost-borenja @ 03:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Volim ljeto. Nekako nestane onog pritiska "pod moraš"  i uz valove mora i borove iznad sebe, kada odu sa plaže svi ti Česi, Mađari, Talijani i svi ostali, nekako se vratiš onome zašto treniraš

U ovoj burnoj godini, mnogo je toga što je došlo na svoje mjesto.

Lijepo je saznati da si otac, da si muž, a nije loše saznati i da si loš sensei.

Jer svaki kamen na cesti ima svoju svrhu. Ako ništa da te podsjeti da moraš gledati cestu.

Zato ne treba ići brzo - manja je šteta kad pogriješiš.

Kao što batina nije izašla iz raja tako i šečer kvari zube.

No sve u svemu nije loše. Hvala ekipi iz Makarske što su mi svojim radom i znojem uljepšali medeni mjesec.

Baterije pune, idemo dalje.
umjetnost-borenja @ 03:30 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 10, 2007
Dojo je mjesto u kojem netko trenira japanske borilačke vještine.

 Ta suhoparna činjenica, taj jednostavni opis jednog takvog mjesta kao što je dojo nije zapravo daleko od istine.

 Jer dojo je prostor na kojem idemo na put. To je mjesto gdje radimo, naporno na sebi. Učimo, razvijamo se. sadrži svoje drame i svoje vesele trenutke.

 I nikad se zapravo ne zapitamo čije je to mjesto. Čiji je to prostor u kojem saznajemo sve o sebi.  Nekada davno u nekim školama je postojao običaj da kada osnivač škole umre, da se dojo zapali ili rastavi na dijelove i ponovo sastavi.

Prvotno je dojo bio neka vrsta hrama , crkve te se uz meditaciju i molitve vježbalo, ponajviše zahvaljujući činjenici da su stari ratnici dolazili provesti zadnje daneu miru nakon silnih borbi.

U današnje doba dojo može biti sportska hala, prostorija u mjesnoj odboru, ili objekt namijenjen samo borilačkoj vještini.

No iako nema uzvišenost tajanstvenih hramova nikada se ne smije zaboraviti duh dojo-a. U dojo-u treba raditi. Ego ne smije biti prisutan. Poštovanje uvijek prisutno. Treba poznavati svaki dio dojo-a. Svaku obvezu - od čišćenja do meditacije.

I dolaziti u dojo poštivajući njega i senseija koji ga je izgradio. Inače to nije dojo.
umjetnost-borenja @ 04:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, lipanj 23, 2007
Nisam od onih koji su čitali pa odlučili da mogu i oni.  
Ovo je mjesto gdje moj um razgovara i govori sa svim onima s kojim ne želim razgovarati jer me umaraju sa svojim osjećajem kako su pametni, iskusni i mudri. I ja sam sam prvi na toj listi. 
Ovo je moj tajni razgovor za koji nitko ne smije saznati, moja ispovjedaonica mada svi znaju za moj blog. Većina zna i tko sam. I baš me briga. Dokle god ne čita moja žena.

ovo nisu mudre misli. Ne želim biti popularan. Ne želim biti učitelj. Ja čak ne mislim da je moj život nešto što vas može voditi i usmjeravati i puno je stvari koje bi drugačije.

Ako se netko prepozna ovdje, žao mi je namjerno je.

Ako netko nešto nauči drago mi je. I neka mi javi što ga je potaknulo, da i ja pročitam ponovo.

Čovjek sam koji je vidio puno mrtvih. I previše za jedan život. Zato jedna je stvar koju vas molim. Vozite polako. Netko vas kući čeka. Ne srljajte u sranja. Ona dođu sama. I nikad ne dajte djeci oružje ili omogučite da dođu do njega.

Shalom שָׁלוֹם

Mir sa vama
umjetnost-borenja @ 03:28 |Komentiraj | Komentari: 0
Gledam nakon mnogo godina ljude u ovoj brdovitoj zemlji na Balkanu koji treniraju borilačke vještine.

Slušam i čitam njihove misli, njihove ideje o borilačkim vještinama. Osobito japanskog porijekla. Jer i sam sam zaražen tim podtipom.

Često su to neke idealizirane slike, bijeg od realnosti u neka davna doba. 

Dopala me jedna knjiga poznatog kineskog majstora - Borilačke vještine njihova uloga i budučnost.  Ili Slika visokih borilačkih vještina. Knijga o borilačkim, bez slika. Napisao netko tko nije zapadnjak. dovoljno da Vas zainteresira.

Danas nažalost svatko tko trenira od 6 mjeseci do tri godine, ponekad - znači 6 do 10 puta mjesečno misli da može ući u rasprave sa senseijem. I pozivaju se na Platona, Aristotela i tako to. 

No Japan i borilačke ne žele niti upoznati Platona, Aristotela i rasprave na trgovima. One na to gledaju drugačije. I imaju pravo. Vidi se po rezultatima. Jer bitna je vaša reakcija vaše djelo. Ne riječi.

Nažalost jedinu dobru stvar od svega toga može izvući sensei. Sempai nikako . A bogami ni kohai. Jer japanske borilačke vještine nisu demokratične. Ne poznaju Freuda. Nemaju duh jednakosti i nikada nisu čule za Proglas u Parizu.

U japanskim vještinama postoji car, teški rad, respekt i smrt. Osobito ako ste bushi. Ili želite idealizirati.

O svemu ostalome možete u filmu Američki samuraj, i sl.

U dojo-u nema demokratičnosti. Nema niti ega. Sensei ne muči. Samo se trenira.

Čak sam i ja htio ljudima učiniti dojo mekšim i pristupačnijim. Računao na njihovu dobru stranu. I otkrio da ako želite da ljudi treniraju, mora im biti teško. Profesionalno, ljubazno i teško. Bez olakšavanja.

Duh u borilačkim vještinama je ono što je bitno. Kamo su nestale priče o čekanju od sedam dana i noći pred vratima dojo-a da te sensei primi na razgovor o treniranju. Uchi deshi. Služiti. Raditi teške, prljave poslove u polju, prati drveni pod i upoznati dojo iz svih aspekata. 

Kako prepoznati dobar materijal u čovjeku. Kada se čisti dojo, neki rade i mokri su od znoja. Neki stoje u sredini i kao - pa svi rade nema tu ništa za mene.

Nakon 12 sati rada u polju uz svijeću ili fenjer ponavljanje tri pokreta. I sretan kad učitelj kaže domo.To su borilačke vještine. A ne svakih 6 minuta u wc po vodu.

Danas ljudi prilagođavaju borilačke sebi. Ili se bave sportom. Mnoge vještine nemaju ratnike već vježbaće. Biti Ratnik je preteško. Ajmo pisati o mačevima. Seminar. Ma daj vruće je. 

Naučiti držati mač kao live blade ? To su floskule. Za držati mač moraš imati čist i miran um. A do tada radi sa bokkenom. Da ga ne vrijeđaš. Mač.  To je i kao crni pojas. 29 kuna  bijeli i crni. No još uvijek barem u pola slučajeva on nešto znači. Zato ne pričajmo o maču kad mi mislimo da možemo- osobito ne ocijenjujmo druge. Ocijeniti drugoga da li dobro drži mač možemo jedino u pravoj borbi. Zato izazovi ili šuti.

Zapravo ta riječ je problem meni a i svima ostalima. Ne znamo šutiti. Ne znamo reći.

Uvijek sam prigovore dobio od onih na koje se nisam mogao osloniti. Od onih kojima sam teškom mukom svaki trening uspio prešutiti  njihove gluposti. Onima koji su mislili da su nezamjenjivi i koji se nisu htjeli mijenjati. Oni su ok a drugi nisu ok.

Gdje je nestao duh Gichin Funakoshija, Morihei Ueshibe, Jigoro Kana, Oyame, one legende, bushi, misogi disanje i ribanje drvenog poda, posluživanje čaja u 4 i 30. Uchi deshi.

Danas su igrice na kompjuteru i multimedijalni zapisi dali svima slobodu da mogu ćaskati o dubokim značenjima borilačke vještine bez znoja.

Vježbati aikido, karate, judo, kendo, iaido, kyudo i drugo je nemoguće bez dugogodišnjeg teškog svakodnevnog rada i odricanja od užitaka, nemoguće bez poniznosti pred sobom i drugima ( ne katoličke poniznosti i servilnosti  već one koju je i Isus upoznao, koju je Budha propovijedao, koju osjetite stojeći ispred rijeke u planini u prolječe dok vam strah u kosti utjeruje priroda govoreći vam kako ste mali ) , nemoguće je naučiti borilačke vještine ako morate otići uz prasak, stvarajući buku malog djeteta jer ste slabi i razmaženi i ne znate biti učenik.  Evo, ja sada odlazim. Da znaš. Evo. Baš sada.

Učitelj bira učenike, vi znalci. 

Učitelj je učitelj i ako nema kluba.

Učitelj je učitelj i ako nema učenika.

Učitelj uči sebe.

Učenik je samo učenik, i to dok poštuje učitelja. Ne mora se slagati. samo slušati i poštovati. Šutiti ako on to traži. Pjevati ako on to traži. Ne mora razumijeti. Nema pravo pitati. Ne mora dobiti odgovor.
Ne moramo mu se to svidjeti. Ne mora ostati. 

Ali kad jednog dana vidi osmijeh na licu senseija dok on uči nove, mlade snage, shvatiti će koliko je učitelj ponosan na svog učenika. 

Znam da je dojo mjesto gdje dolaze ljudi da se odmore od svakodnevnog života, vike i buke svoga šefa, omalovažavanja svog bračnog druga, gnjavaže svoje djece i popovanja svojih roditelja. Da žele da se opuste i napune baterije. I to je ok.

Ali sve se to može uz teški i naporni fizički i psihički rad. Jer sensei je tu da bude teško. Ali ne i osobno.

Nažalost, podjela na ego, super ego i id je dovela u centar pažnje ego. I sva saznanja o borilačkim vještinama mnogima služe kao rasprave kojima će pokazati da su oni najpametniji. Najbolji. Oni.

Borilačke vještine su nešto što možda može poslužiti u samoobrani . Nešto što nam možda može donijeti zdrav život. Možda nam može donijeti i malo razonode. 

No sigurno je da će nam donijeti teški rad i puno zahtijeva pred duh, tijelo i psihu.

No i u teretani tražimo utege koje jedva možemo podignuti. Lagani su prelagani i nećemo ništa postignuti. Velike ne možemo podignuti ali uvijek treniramo gledajući druge kako ih dižu i kažemo - ma dignut ću ja tebe.

Zato trenirajući borilačke postajemo jaki. Naučimo da ako se spustimo do onih najmanjih i najslabijih i ostanemo ponosni ali ne prkosni, tada postajemo veliki. Da rad najprljavijih poslova našom voljom može nam očistiti dušu. 

I zato 

Domo arigato gozemashita, sempai. 
Možeš živiti kao učenik. Ali i ne moraš.

 
And the LORD said unto Cain, Where is Abel thy brother? And he said, I know not: Am I my brother's keeper? ...

umjetnost-borenja @ 02:42 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 19, 2007
Učenje sebe zahtijeva stalni rad i ulaganje. Nagrada je mudar starac.


                                  Učenje drugi - zahtijeva najviše strpljenja. Nagrada je ...

umjetnost-borenja @ 02:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
Šah je strašna stvar...
umjetnost-borenja @ 03:46 |Isključeno | Komentari: 0
Dogodi li vam se da netko krene objašnjavati neku stvar i da vam objašnjava i objašnjava, uvjerava i uvjerava... mada je očito da vi to znate i da usprkos njegovom pozivanju na iskustvo očito je da imate o toj stvari toliko više iskustva od njega...
umjetnost-borenja @ 03:42 |Isključeno | Komentari: 0
U nama postoji dio koji se voli maligno širiti. To je taj famozni ego. Čim nam jedna stvar krene , prvi put - mislimo da znamo sve. I tada taj dio krene u ekspanziju. Ne samo da mislimo da je sve u našim rukama već i dijelimo drugima savjete. Nije važno što su neki drugi ljudi to prošli stotinu puta prije nas. Što znaju i više od nas.

Mi smo prvi puta i eto...

Uostalom, svijet je stvoren kad i ja zar ne ?
umjetnost-borenja @ 03:34 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 21, 2007


Svi znaju kako da nešto učinim.


                                                   Nitko ne kaže kako će nešto učiniti.


     I sve ostane na puno savjeta.


Oni koji su bez savjeta rade i smanjuju mi teret.


Svi ostali znaju kako to ja da uradim. No ne  znaju kako da oni to urade. A i nije ih briga za teret.

Puno slova.

qwertzuiopšđasdfghjklčćžyxcvbnm,....
umjetnost-borenja @ 00:13 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 12, 2007
Danas sam saznao da sam tata. Malo, crno-bijela slika na ultrazvuku.
umjetnost-borenja @ 00:27 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.